06.07.2017.Siberia 2017.-25.dan

Redovna partenca ujutro,negdje za sat vremena prolazim uz 3-4 gera (jurte).Mužnja je u toku.Stajem,a  baš tu se navigacije nešto izblesirale;pozdrav sa svima,djeèici par olovaka i vozi dalje.Stižem u naselje Bajanlig,i za divno èudo,u lokalnoj banki,bez problema mi mjenjaju Eure.Odemah do je mini market,obavljam malu kupovinu.Nailaze dvoje muškaraca sa Toyotom 200 ili slièno nešto).Pozdravljaju me,jedan je Rus sa Bajkala,drugi prijatelj Mongol,idu za Rusiju,preko UB.Rus je sav oduševljen sa mnom,sa štrigom,sa svime,mala æakula,slikanje i via.

Dalje putem nailazim na maršrutku,vozaè nešto popravlja na prednjem kotaèu,okolo 5-6 mladih žena - 1 japanka i ostale mješano iz Evrope,na izletu su.

Odmah kilometar niže,potoèiæ.Nakon par dana suhoæe.Punim rezervar u Štrigi sa vodom;ona ne služi za piæe,nego za pranje i sl.Ionako je dezinficiram,tako da u krajnjoj nuždi,može biti i za piæe.No ovdje svi piju flaširanu vodu,bez razlike,visoko,nisko,grad,selo,pustoš.

Nisam ni znao da sam na ulazu u svjetski poznat kanjon Yom Ali,koji je toliko uzak,da vozilo jedva proðe kroz njega.Vrata je nemoguæe otvoriti više od 10 ak centimetar.Ovdje je bio nedostatak biti sam,jer  bi ev.netko drugi mogao to slikat  sa izlaza.Na kraju kanjona,pauza za ruèak.Stanem,a kad tamo ogromno stado koza.Zovem pastira k sebi,pozdrav.ponudio sam ga sa pancetom,Uzeo malo,i zahvalio se.Pitam ga koliko ima koza;tj.crtam po prašini na Štrigi 400-500- a on mi dopisuje 10000.Odlazi,još je cca pola ure bio onuda blizu,hoda kao avion,koze ga slušaju,èovjek ima sigurno 60 godina.Neæe umrijet od stresa,a za Himalaju mu vjerovatno ne bi trebale visinske pripreme.

No treba se maknut.Nakon cca 15 km,kraj ceste,parking,ranè sa konjima.Pogriješio cestu.Prilazi mladiæ i kaže "folow me"i vraæamo se 5 km.Bila je moja greška jer sam imao drugu destinaciju u navigaciji.Nakon nekog vremena,stali smo,on radi u hotelu U Danzaladu,baš kamo namjeravam iæi.Služi se engleskim.On inaèe vozi turiste po ovom kraju,tj.na dine,u kanjon,na klifove sa kombijem.

Istovremeno nailazi kamion,off road izvedba.Njemaèki par staje,prièamo pola sata,na turi su 18 mjeseci,mlaði ljudi,Èitav krug do Nepala i pitaj Boga gdje sve ne...vrlo ugodni ljudi,znaj za Opatiju,razmijenili smo mailove,naljepnice i idemoOdmah kilometar nakon toga,ne mogu vjerovati-asfalt.Do grada prvoklasni asfalt,30 km-

Hotel je ok,;palo je dosta sloka.uš  i sve to,pa veèera sa Mugijem (tako zovu ovog mladiæa-pravo ime je vrlo teško za izgovorit).

Sutra prijerpodne nema obaveza,pa smo dogovorili da æe meni pomoæi u nabavi gume i ostalog-.

Danas napravio 180 kim,od toga 30 asfalt.

Lijepi pozdrav svima Bela štriga tima!

 

Giorno 25

Parto come di consueto. Passo vicino a 3 -4 gere (yurta). I locali stanno mungendo. Mi fermo. Regalo qualche matita ai bambini. Ci salutiamo e poi continuo. Arrivo nella località di Bajanlig e riesco a cambiare gli euro. Vado subito in bottega e acquisto un po’ di spesa. Incontro due uomini con una Toyota 200. Ci salutiamo. Uno è russo, arriva dal Bajkal, l’altro è suo amico mongolo. Vanno in Russia via Ulan Bator. Il russo è entusiasta di me, della mia “Strega” e di tutto quanto. Chiacchieriamo un po’, facciamo delle foto e poi si riparte.

Strada facendo incontro un furgone in panne con la ruota anteriore. Intorno ci sono 5-6 ragazze, una giapponese ed alcune europee. Sono in gita.

Più avanti trovo un torrente. Riempio il serbatoio di acqua. Non la utilizzerò per bere, anche se la disinfetto. Qui tutti bevono l’acqua in bottiglia sia nei paesi che nelle città.

Non sapevo di trovarmi all’ingresso nel famoso canyon Yom Ali, che è talmente stretto che si passa appena. La porta si apre appena 10 cm. Se c’era ancora qualcuno con me poteva scendere e fotografare. Fuori dal canyon mi fermo per la pausa pranzo. Proprio li incontro un enorme gregge di capre. Offro al pastore un pezzettino di pancetta. Mi ringrazia. Gli chiedo quanti capi ha, o meglio, disegno sulla “Strega” impolverata 400 – 500 per chiedere il numero, e lui scrive 10.000. Poi si allontana. Si muove velocemente, le capre lo ascoltano. Avrà sicuramente 60 anni. Lui non morirà di stress e sarebbe sicuramente pronto anche per affrontare l’Himalaja.

Continuo e dopo 15 km realizzo che la strada finisce. Ho sbagliato. Trovo solo un parcheggio e un ranch con i cavalli. Si avvicina un giovane e mi dice di seguirlo. Lui lavora in un albergo a Daanzalad dove sono diretto. Parla inglese. Porta anche i turisti con il furgoncino a vedere le dune, il canyon e le falesie.

Arriva anche un camion attrezzato per Off road. Si tratta di una coppia tedesca, abbastanza giovane. Ci fermiamo a chiacchierare. Sono in viaggio da 18 mesi. Vanno fino in Nepal. Sono molto piacevoli. Conoscono Abbazia. Ci scambiamo gli indirizzi e-mail e degli adesivi. Poi si continua. Dopo un km trovo l’asfalto. Da non credere. Mancano 30 km fino alla città.

L’albergo è buono. Mi fermo a cena con Mugi (così chiamano questo giovane, il suo vero nome è molto difficile da pronunciare).

Domani mattina è libero e ci accordiamo che mi accompagnerà a trovare una gomma di scorta e tutto il resto che mi serve.

Oggi ho percorso 180 km di cui 30 su asfalto.


Day 25

I leave as usual. I step nearby to 3-4 gere (yurta). The locals are doing the milking. I stop. I give some pencils to the children. We greet each other and then I continue. I arrive in the town of Bajanlig and I finally can change euros. I go to the shop and buy some things. I meet two men with a Toyota 200. We greet each other. One is Russian and comes from Bajkal, the other one is his Mongolian friend. They go to Russia via Ulan Bator. The Russian is excited about me and my "Witch".  We chat a bit, take some pictures and then start again.

Along the way I encounter a broken-down truck. Around there are 5-6 girls, one Japanese and some Europeans. They are on a trip.

Later I find a creek. I fill the water tank. I will not use it to drink, even if I disinfect it. Here everybody drinks bottled water, everywhere in villages and cities.

I didn’t know I was at the entrance to the famous Yom Ali canyon, which is so narrow that you pass barely. You can open the door just 10 cm. If there was someone with me, he could take a picture. Out of the canyon I stop for the lunch break. I meet there a huge flock of goats. I offer a bit of bacon to the shepherd. He thanks me. I ask him how many goats he has, or rather, I draw on the dusty "Witch" 400-500 to ask for the number, and he writes 10.000. Then he moves away. He walks very quickly, the goats listen to him. He must be 60 years old. He will not die of stress and would surely also be ready to face Himalaja peaks.

I continue and after 15 km I realize that the road ends. I took a wrong way. I find only a car park and a ranch with horses. A young man approaches me and tells me to follow him. He works at a hotel in Danzalad where I'm headed. He speaks English. He also drives tourists with the van to see the dunes, the canyon and the cliffs.

At the same time arrives a truck equipped for Off Road with a pretty young German couple. We stop to chat a little bit. They have been traveling for 18 months. They are going to Nepal. They are very nice. They know Opatija. We exchange e-mail addresses and stickers. Then we continue. After a kilometer I find the asphalt. I can’t believe. There are 30 km missing to the city.

The hotel is good. I stop for a dinner with Mugi (this young man is so called, his real name is very difficult to pronounce).

Tomorrow morning he is free and we agree he will accompany me to find a spare tire and all the rest I need.

Today I have traveled 180 km, of which 30 on asphalt.