19.07.2017.Siberia 2017.-38.danUjutro dokup nešto suvenira (imaju odlièno opremljenu suvenirnicu).Put prema Olkhonu protjeèe ok;ali evo ga DPS-cestovna policija.Pa gje je tablica,pa vozilo je neispravno,pa ne smijete imati bul bar,pa zabranjeni su nosaèi na krovu,pa zabranjeno je povišivati vozilo,pa ne smiju biti .......Ja sve objašnjavam i pokazujem brojeve homolagacija u knjižici;ovoga ništa ne zanima.No,na kraju više nije znao što bi,pa me pustio.Inaèe,skoro me uhvatio smijeh u nekom momentu;pa ovdje po Rusiji ima svega u prometu;pa tako i kanti koje nijedna druga država ne bi pustila na svoj teritorij;gdje naðe baš mene.No,dobro je.Dolazim na trajekt,kolona nekih stotinjak vozila;mislim se,ako voze dva trajekta to je cca pol sata èekanja.Tri i pol sata na kraju.Trajekti su kapaciteta 15 osobnih vozila ,inaèe sama navigacija s manovrom traje 15 minuta.Dok èekam prilazi mi uèiteljica ruskog iz Irkutska;sada za vrijeme ferija ovdje prodaje turistima koji dolaze,programe i ponudu otoka.Objašnjava mi kako je do Kužira (mjesto na cca polovici otoka),federalna daroga,što znaèi državna cesta,a poslije do kraja,po nacionalnom parku je off road. Stižu i dva njemaèka motorista;bili smo zajedno u Oasisu u Mongoliji.Inaèe putuju iz Berlina za Tokyo,via MagadanMožete pogledat na "Torque to strangers". Stižem u Kužir,od trajekta je makadam i to onaj koji te pretrese do kosti;nema niti metra asfalta,tako ni po mjestu.Turista ima jako puno,veæinom Rusi i nešto Kineza i japanaca. Smještam se kod jednih domaæina u dvorište.Spavam u mom šatoru.Sve je inaèe dosta zapušteno,svi Wc-i su drveni sa rupom (ali kod svih),tuš je plastièna posuda iz koje teèe voda,i to samo jednom na dan;ostalo je pod kljuèem.Ali isto tako,svo selo ima sortirani otpad (koga se malo tko pridržava). Otok je inaèe dug nekih 77 km. Danas sam odradio ukupno 280 km. LP svima od Bela štriga tima.
Giorno 38 Dopo aver acquistato alcuni souvenir mi dirigo verso Olkhon. Mi ferma la polizia che, oltre alla targa persa, riscontra diverse anomalie (supporti sul tetto, bull bar, veicolo rialzato …). Gli faccio vedere tutti i documenti dell’omologazione. Loro insistono e alla fine, non sapendo cosa fare, mi lasciano andare. È comico, in Russia transitano veicoli di ogni genere e loro fermano proprio me. Arrivo al traghetto e attendo 3,5 ore per imbarcarmi. Un traghetto carica solo 15 veicoli e la navigazione dura 15 minuti. Mi avvicina un’insegnante di Irkutsk che durante le ferie vende i programmi turistici sull’isola. Mi spiega dove trovo le strade off road. Arrivano anche i 2 motociclisti che avevo incontrato all’Oasis in Mongolia. Loro viaggiano da Berlino a Tokyo via Magadan. Arrivo a Kuzir dopo aver percorso una strada bianca di quelle che ti ribaltano tutte le ossa. Ci sono molti turisti, soprattutto russi, ma anche cinesi e giapponesi. Mi sistemo nel cortile di una famiglia. Dormo nella mia tenda. È tutto abbastanza trascurato, i WC sono di legno con il buco, la doccia consiste in un contenitore di plastica dal quale scorre l’acqua solo una volta al giorno; tutto il resto è chiuso a chiave. Per i rifiuti è predisposta la raccolta differenziata, ma sono in pochi a rispettarla. L’isola è lunga 77 km. Oggi ho percorso 280 km.
Day 38 After buying some souvenirs, I head to Olkhon. The police stops me, they discuss the lack of the plate and several anomalies (roof supports, bull bars, raised vehicles ...). I show them all approval documents. They insist, and at the end, not knowing what to do, let me go. I arrive to the ferry and wait for 3 hours and a half to board. A ferry loads only 15 vehicles and the navigation lasts 15 minutes. An Irkutsk’s teacher who is on holiday and sells tourist programs on the island approaches me. She tells me where I find the roads off road. There are also the two motorcyclists I met at Oasis in Mongolia. They travel from Berlin to Tokyo via Magadan. I arrive to Kuzir. There are many tourists, especially Russians, but also Chinese and Japanese. I find a place to stay in the courtyard of a family. I sleep in my tent. It's all overlooked, the toilets are wooden with the hole, the shower is a plastic container from which water flows only once a day; everything else is locked. Just a few respect the separate waste. The island is 77 km long. Today I have traveled 280 km. |